Srijemoš – Wild garlic

Kad srijemoš odiše svojim tipičnim mirisom češnjaka, gurmanski kuhari stavljaju proljetna jela na jelovnik. Budući da obitelj pikantnog luka nije samo jedno od prvih divljih biljaka koje rano u ožujku pucaju u sjenovitim listopadnim šumama, također postaje sve popularnije i kao aromatični kuhinjski začin.

Aroma i profinjenost srijemoša

Srijemoš ima začinjenu oštrinu. Fino lišće divlje biljke istovremeno daje jelima proljetnu svježinu. Miris i aroma vrlo su slični češnjaku, ali manje intenzivni.

Srijemoš – s kratkom sezonom od ožujka do sredine svibnja – raste divlji na vlažnom tlu listopadnih područja drveća, a zbog toga ga nazivamo i “šumskim češnjakom” (i zbog arome češnjaka). Lukovice i cvjetovi su jestivi, ali listovi gube snažnu aromu od trenutka cvatnje pa ih je potrebno prethodno koristiti.

Višegodišnja divlja biljka vezana za vlasac, luk i češnjak potječe iz porodice lista i rasprostranjena je u umjerenim klimama Europe i dijelova Azije.

Korištenje srijemoša

Svježi srijemoš obično se sjecka u posude ili preko njega posipa. Budući da se sadržani sumporni spojevi toplinom uništavaju, srijemoš gubi aromu kada prokuha. Začinjena biljka stoga treba dodati tek na kraju pripreme. Cijeli listovi srijemoša također se često koriste u ukrasne svrhe.

I cvijet i lukovica srijemoša jestivi su. Pupoljci srijemoša mogu se namočiti poput kaprera, ali mogu biti i dodatni dodatak svježim salatama.

https://semberka.ba/wp-content/uploads/2020/05/Srijemos-2.jpg

Jeste li znali? Prema uvriježenom mišljenju, svatko tko stvarno sumnja stoji iza imena, točan je. Još je u starih Rimljana divlju biljku nazivao “medvjeđi češnjak”. O podrijetlu postoje različite teorije. Prvo se navodi da su snažno bilje i ljekovito bilje često dobivali ime po velikim životinjama koje su simbolizirale snagu. Druga legenda kaže da se nakon hibernacije medvjedi najprije ojačaju divljim češnjakom.

Ovako aroma srijemoša dolazi u svoje
  • Svježi srijemoš treba konzumirati brzo – zamotan u vlažnu krpu i ohladiti, traje nekoliko dana. Kada se skladišti u maslinovom ulju ili preradi u pesto, rok trajanja može se znatno produljiti.
  • Fino nasjeckani ili narezani na trakice, srijemoš daje dodatnu začinjenost svakom sendviču i biljnom kvarku.
  • Svježi srijemoš daje salatama i juhama proljetnu notu, ali i začinjen umacima za tjesteninu svojom snažnom aromatičnom začinjenošću.
  • Divlje listovi srijemoša dobro se slažu sa hljebom, povrćem ili čak hranom na žaru.

Naš savjet: pesto divlji češnjak. Nježni listovi mogu se preraditi u začinski-aromatični pesto srijemoš. Da biste to učinili, pecite 30 borovih oraha u tavi bez masnoće. Potom sitno nasjeckajte ohlađene pinjole i stavite ih u blender zajedno s 30 grama srijemoša. Sada pire zajedno s četiri žlice biljnog priloga i šest žlica maslinovog ulja. Umiješajte 30 grama mljevenog parmezana, pa sve začinite solju i paprom – gotovo!

Aroma kuhinja: Za svježi proljetni ukus rafinirajte šparoge nakon kuhanja s divljim češnjakom.

Podrijeklo i povijest srijemoša

Srijemoš potječe iz Europe, a danas je uobičajen za sjevernu Aziju. Kultivacijska područja mogu se naći u istočnoj Europi.

Srijemoš se spominje od davnina i srednjeg vijeka. Ostaci srijemoša otkriveni su u naseljima na alpskom kopnu još iz neolitika. Stari germanski narod je srijemoš zvao “hramusan”, odatle dolazi i drugi naziv divlji češnjak: Ramsen. Mjesta s “Rams” u nazivu (kao što je Ramsau) i danas pokazuju da je puno srijemoša bilo – ili se još uvijek može naći – ovdje.

© www.semberka.ba – Sva prava pridržana! 2019
Izaberite jezik